U Banjaluci,kraj bistra Vrbasa
„U Banjaluci kraj bistra Vrbasa,setala se lijepa Selma , ja kakva je u pojasu svome, sva se Banjaluka ponosi njome. OjSelma, mladosti ti tvoje,budi moja ukrasi mi dvore.Ja cu tebi ljubav darivati i sav Banjalucki sevdah teb ipokloniti“
Po ulasku u toplu i fino geografski smjestenu Banjaluku prvi prizor mi je bio stare bosanske kuce koje su se nizale niz zelenu obalu rjeke Vrbasa.Taj prelijepi pogled me je upotpunosti opio, kao sto je me opila i ljubav moje Selme-banjalucanke, koja je nakon 15 god. odlucila uz moju veliku ljubav i podrsku da posjeti svoj rodni grad Banjaluku.Prolazeci kroz prigradska naselja, sjecanja su joj nadolazila koje mi je u trenucima pricala, o nekadasnjim djelovima tih mjesta, kako su izgledala.Nakon nekog vremena stigli smo i u njenu rodnu kucu, koja se nalazi na Mejdanu. U rodnoj kuci su nas docekelai njeni roditelji sa velikim veseljem jer smo i njih iznenadili sa nasim dolaskom , i jos vecim iznenadzenjem sto je njihova cerka nakon toliko godina stigla u svoje rodno mjesto.Toga dana sa balkona kuce smo razgledali neke nove objekte, dok mi je ona toplo i slikovito opisivala kako je to mjesto prije izgledalo. Poslije kratkoga odmora sa njenim roditeljima i od nestrpljivosti da vidimo Banjaluckog ljepotana i velikana izisli smo u grad. Tog Banjaluckog velikana sam gledao sa terase kako se presijava i kako klizi niz svoje siroko korito, dok smo mi sjedili na terasi starog poznatog lokala-Alibabe- i ispijali bosansku kahvu sa rahatlokumom. Sjedeci tu tako zaneseni tim ljepotanom velikim uzivali smo u ljetnom vecernjem zraku i aksamlucili u nasoj ljubavi koja je tako velika i siroka kao i Banjalucki Vrbas. Naposljetku od lahkog umora kojeg smo dobili u putu za Banjaluku, krenuli smo bas lagano setajuci zapuceni prema kuci. Na balkonu u lijepoj toploj noci gledali smo svjetla Banjaluckih kandilja. Novo jutro smo ja i moja voljena Selma otisli u poznati i stari Kastel. Bili smo bas ostali bez teksta jer tu netreba nikakav tekst, samo dusa i srce uz onu kastelsku tisinu i ljeptu da se to sve sjedini i uziva u tom predivnom kastelskom okruzenju. Setajuci se kroz Kastel u zajednickom zagrljaju stigli smo do stare Kastelske terase sa koje se vidio stari i lijepi Vrbas u svom prirodnom izdanju kojega nijedan pjesnik niti slikar nemozei spjevati i naslikati, kao sto se moze dozivjeti i osjetiti ta njegova tiha ljepota. A moja Selma je jos ljepsa postala jer joj je srce i dusa bila sva popunjena tom ljepotom i tim trenutkom jer ga djeli sa mnom. U tvrdjavi Kastel je smjesten isto tako fini restoran
Kazamat gdje smo se i zaputili.U udobnoj basti smo sjeli i sa tog mjesta smo gledali Vrbas zeleni kako tiho kroz njega plove mladi Banjalucki kajakasi i nekolicinu ribara koji se odmaraju u toj ljepoti njegovoj dok iscekivaju sa cejfom da im zatrzaju vrhovi ribarskih stapova. Mi smo to gledali tako opusteni isretni u svemu tome jer skupa to dozivljavamo i puni nam srca i velica nasu srecu i ljubav.
