Lijepi jesenski dani
Ta jesen je tako tuzna ,jer sva priroda oko nas blijedi i ptice selice odlaze u toplije krajeve.A jesensko sunce nas smrtnike mami da jos koji trenutak uzivamo u toplini jesenskoga sunca.
Dok je lisce zuto opadalo i kroz grane trosne jos koja sunceva zraka toplo grijala,mene je dodatno ljubav moje Senke grijala u kojoj ljubavi oboje uzivamo.Ona je bas kao ptica selica doletjela iz hladnih prostora u tople moje zagrljaje.Tih dana smo osjetili i vdjeli da i jesen nije i nemoze biti tuzno vremensko razdoblje,jer smo skupa i uzivamo u svakom nasem zajednickom danu,trenutku,minuti i sekundi.Prvih nekoliko dana smo bili u mom gradu Vitezu gdje smo obisli nekolicinu mojih prijatelja i u njihovom drustvu uzivali i druzili se,a na posljetku posto smo zaljubljenici prirode oboje otisli smo na poznato izletiste iznad Viteza po imenu Zabrdje.Razgledali smo prirodu kako je savladava jesen i obuzima u svoje vremenske ruke.Listovi po sumama su imali tako medanastu boju,dok je svjezina zraka osvjezavala nasa pluca a srca su nam bila puna jer smo skupa i tako pod rukom lagano setali i uzivali razgledavajuci tu prirodu i tu jesensku ljepotu u kojoj se nasa ljubav jos vise velica i raste obostrano.Stigli smo na jedno predivno uzvisenje sa kojeg sam joj pokazao panoramu grada Viteza.Bila je presretna i iznenadjena sa tim pogledom jer se Vitez vidjeo kao na dlanu,tako uzbudjena je uradila nekoliko fotografija.Slikali smo se sa prirodnom jesenskom pozadinom i na svakoj slici se da primjetiti da smo sretni ,veseli i vedri.Nismo morali da satezemo svoje smijalice na silu kao da se slikamo za dokumente to su cinila nasa srca i osjecaji sami. Naposljetku smo svratili u planinarski dom da se okrijepimo jednim prirodnim cajem.Dom je bio bas kucnog ambijenta,Senki je neobicno i slatko to bilo i sam enterijer doma joj se na neki sladak nacin svidio.U slast i toplotu doma ispili smo cajeve i odlucili da se nazalost vratimo u gradsku buku,jer su jesenski dani kraci.Stigavsi kuci u Vitez zajednickom odlukom smo odlucili da sutradan krenemo u Banjaluku.
Po dolazku u Banjaluku vrijeme je bilo iznenadjujuce prelijepo i toplo,pa sam Senku navodio na salu—Senka donosi sunce u Banjaluku,a i moguce je jer je sva vedra i vesela i puna pozitivne energije koja zraci iz nje.Sve to taj porast jesenske tenperature i te njene osobine su veoma pozitivno uticale na mene da je jednostavno iz mene od srca izislo njoj upucena rjec volim te. Gledala je me toplo njezno puna u srcu dok joj je dodatno jesensko sunce presijavalo njezno lice.U nasoj Banjaluckoj kuci uz mali predah u njoj ,odmah smo izisli na Banjalucke sokake da setamo i tako setajuci da se odmorimo od puta .
Po zalasku toplog sunca smo sjeli na terasu kafea- Alibabe ispijajuci pice gledali smo kao dva ptica zaljubljena u zalazak sunca nad zelenim Vrbasom.
Ta jesen je tako tuzna ,jer sva priroda oko nas blijedi i ptice selice odlaze u toplije krajeve.A jesensko sunce nas smrtnike mami da jos koji trenutak uzivamo u toplini jesenskoga sunca.
Dok je lisce zuto opadalo i kroz grane trosne jos koja sunceva zraka toplo grijala,mene je dodatno ljubav moje Senke grijala u kojoj ljubavi oboje uzivamo.Ona je bas kao ptica selica doletjela iz hladnih prostora u tople moje zagrljaje.Tih dana smo osjetili i vdjeli da i jesen nije i nemoze biti tuzno vremensko razdoblje,jer smo skupa i uzivamo u svakom nasem zajednickom danu,trenutku,minuti i sekundi.Prvih nekoliko dana smo bili u mom gradu Vitezu gdje smo obisli nekolicinu mojih prijatelja i u njihovom drustvu uzivali i druzili se,a na posljetku posto smo zaljubljenici prirode oboje otisli smo na poznato izletiste iznad Viteza po imenu Zabrdje.Razgledali smo prirodu kako je savladava jesen i obuzima u svoje vremenske ruke.Listovi po sumama su imali tako medanastu boju,dok je svjezina zraka osvjezavala nasa pluca a srca su nam bila puna jer smo skupa i tako pod rukom lagano setali i uzivali razgledavajuci tu prirodu i tu jesensku ljepotu u kojoj se nasa ljubav jos vise velica i raste obostrano.Stigli smo na jedno predivno uzvisenje sa kojeg sam joj pokazao panoramu grada Viteza.Bila je presretna i iznenadjena sa tim pogledom jer se Vitez vidjeo kao na dlanu,tako uzbudjena je uradila nekoliko fotografija.Slikali smo se sa prirodnom jesenskom pozadinom i na svakoj slici se da primjetiti da smo sretni ,veseli i vedri.Nismo morali da satezemo svoje smijalice na silu kao da se slikamo za dokumente to su cinila nasa srca i osjecaji sami. Naposljetku smo svratili u planinarski dom da se okrijepimo jednim prirodnim cajem.Dom je bio bas kucnog ambijenta,Senki je neobicno i slatko to bilo i sam enterijer doma joj se na neki sladak nacin svidio.U slast i toplotu doma ispili smo cajeve i odlucili da se nazalost vratimo u gradsku buku,jer su jesenski dani kraci.Stigavsi kuci u Vitez zajednickom odlukom smo odlucili da sutradan krenemo u Banjaluku.
Po dolazku u Banjaluku vrijeme je bilo iznenadjujuce prelijepo i toplo,pa sam Senku navodio na salu—Senka donosi sunce u Banjaluku,a i moguce je jer je sva vedra i vesela i puna pozitivne energije koja zraci iz nje.Sve to taj porast jesenske tenperature i te njene osobine su veoma pozitivno uticale na mene da je jednostavno iz mene od srca izislo njoj upucena rjec volim te. Gledala je me toplo njezno puna u srcu dok joj je dodatno jesensko sunce presijavalo njezno lice.U nasoj Banjaluckoj kuci uz mali predah u njoj ,odmah smo izisli na Banjalucke sokake da setamo i tako setajuci da se odmorimo od puta .
Po zalasku toplog sunca smo sjeli na terasu kafea- Alibabe ispijajuci pice gledali smo kao dva ptica zaljubljena u zalazak sunca nad zelenim Vrbasom.
Znas li kako se ljubav zove?
Ne znas, jer ona ime nema!
Znas li na koga lici?
Ne znas, jer ona lik nema!
Tako su mi rekli drugi,a zasto
onda moja ljubav se zove kao ti?
