Područje današnjeg grada bilo je naseljeno već prije nekoliko hiljada godina stanovništvom mladog kamenog doba. Prije 3.000 godina ovaj kraj je bio gusto naseljen - Ilirima. Devete godine naše ere, poslije teških borbi prodiru Rimljani, da bi Slaveni došli tek u sedmom stoljeću. Iz prvog doba slavenskog naseljavanja nema brojnih relikvija ali zato ima mnogo ostataka srednjovjekovne bosanske države.
U 14.stoljeću utemeljen je Stari grad, koji će po dolasku Turaka poslužiti kao centar oko koga će se razviti buduća kasaba. Tvrđavu je vjerovatno sagradio bosanski kralj Tvrtko. Prvi spomen o Travniku pada u 1463. godinu kada u Travniku boravi Sultan Mehmed II. na putu za Jajce.
Turci najprije naseljavaju tvrđavu, koja je po namjeni trebala da brani ulaz u dolinu Lašve. S obzirom da se Travnik nalazio u blizini granice, Turci pokušavaju da nasele ovo područje stanovništvom, koje bi samo u slučaju potrebe bilo u stanju da se brani. Zato prvim stanovnicima Porta daje privilegije i smanjuje poreze, pa to znatno doprinosi bržem naseljavanju. Pomjeranjem granica na zapad, Travnik ostaje u relativno mirnom području, te se kao takav i razvija. Broj stanovnika se povećava. Grad se širi oko utvrđenja i polako spušta u dolinu Lašve.
Bogata stočarska okolina pridonosi bržem naseljavanju ovog područja, te poslije vojske dolaze obrtnici. Postepeno rastu potrebe, povećava se proizvodnja, razvija zanatstvo i trgovački dio grada - čaršija. Ona se formira uz glavni put neposredno uz rijeku Lašvu. Sa jedne i druge strane Lašve podižu se stambene zgrade i nastaju mahale. U svakoj od njih se nalazi po jedna džamija, koja je centar te mahale. Tvrđava podignuta na brdu još uvijek ima odbrambenu funkciju.
Centralni položaj, a i važan put učinili su da Travnik postane upravno mjesto i središte bosanskog kadiluka. Za Travnik je veoma značajan dolazak vezira, jer se u tom periodu grad još više širi i razvija. Godine 1485. Travnik je imao 11 mahala i 36 krišćanskih porodica. U XVII. stoljeću prolazi kroz Travnik turski putopisac Evlija Ćelebija i spominje dobar grad, uređene bašte, šume i za njega začuđujuće obilje izvorske vode.
Punih 150 godina Travnik će biti sjedište bosanskih vezira. Godine 1809. u Travnik dolaze konzuli, francuski i austrijski, koji ovdje predstavljaju dva najveća evropska carstva. Po njihovim izvještajima Travnik ima 12.000 stanovnika i oko 3.000 kuća. Kasaba se širi prema zapadu, grade se hanovi, bezistani, tophana, stupe, mlinovi i mnogo dućana. Podižu se džamije, medresa, mekteb, česme, sahat-kule i haman. Travnik je pun zanatlija, naročito mnogo ima čurćija, čizmedžija, sarača, tabaka....
Polovinom XVIII. stoljeća izgrađen je vezirski Konak i to zdanje postaje okosnica čaršije. Kasaba tada ima nekoliko esnafskih udruženja. Početkom XIX. stoljeća kontinentalna blokada prisiljava Napoleona na trgovinu sa istokom. On otvara put preko Bosne, te se razvija karavnski saobraćaj koji potiće razvoj grada. Godine 1879. osnovano je Dobrovoljno vatrogasno društvo Travnik, prvo u Bosni i Hercegovini. Klasična gimnazija otvorena je 1882.godine, a 1895. godine i Okružna medresa.
Ngli uspon Travnika prestaje polovinom prošlog stočjeća. Vezirska stolica se seli u Sarajevo i Travnik gubi svoju najvažniju funkciju upravnog centra Bosne. Opada trgovina, obrt, prestaje izgradnja. Travnik postaje kasaba, ostaje keo spomen na jedno doba, na vezire i njihovu vlast. I svaki stari stanovnik zantće vam reći nešto o Dželaludinu i Mehmed paši Kukavici, staroj sahat kuli...
Travnik i dans živi. I danas se u podne rezliježe glas mujezina sa Sulejmanije i mnogobrojnih džamija. I danas, kao nekada francuski konzul, zastane poneki stranac, osluškuje i gleda, a ponosno turbe isklesano iz carigradskog mramora skriva zloglasnog Dželaludina. Jedno vrijereme je prošlo. Ostali su spomenici da svjedoče o jednoj histiriji, o jednom dobu...
TRAVNIČANI, MA GDJE BILI BUDITE PONOSNI NA SVOJ GRAD I NIKAD NE ZABORAVLJAJTE SVOJE NAJMILIJE
