Ljubav u vezirskom gradu Travniku

Po izlazu iz moje rodne opštine Vitez, ja i moja voljena Selma smo se zaputili u Travnik.Dok smo se priblizavali vezirskom gradu Selmi sam opisivao kako je to divan grad Travnik, ona je pokušavala da u mislima stvori tu sliku, ali ubrzo sam je zamolio da na tren sklopi oči jer sam je htjeo iznenaditi izgledom Travnika po ulasku u njega.Taj njegov prekrasni i gorštački izgled starog grada u zalasku sunca. Selma je na moj znak otvorila svoje vedre i svjetle okice, koje su u trenutku ugledale staru vezirsku gradnju grada Travnika pod kandiljima i osjaju zadnjih sunčevih zraka. U tom trenutku su joj oči jos više zasijale od sreće i ljepote Bosansko Hercegovačkog grada i sa vedrim mi osmjehom uputila tople rječi -volim te- .Od njene sreće i njenih iskrenih riječi srce mi je zadrhtalo, kao malo lane na svojim staklenim malim nogama. Stigli smo na nase željeno odredište gdje ćemo se smjestiti za boravak.

Pošto je topla ljetna noć zavladala nad Travnikom izisli smo da prošetamo čarsijom i da se osvjezimo nekim napitkom. Selma je u noćnoj šetnji pod mojom rukom osjetila oko sebe tu Travničku opuštenost i mirnoću čaršijsku, u kojoj je uživala punim plućima i srcem. Od slatkog umora i putovanja smo završili ranije šetnju, da bi sutra ustali ranije i počeli sa obilaskom grada.
Što bi stari ljudi rekli po jutru se dan poznaje, znali smo da će nas i to služiti fino sunčano vrijeme. Na prvom mjesto sam je odveo na Plavu Vodu, na jutarnju kafu. Selma je bila bez teksta kada je vidjela taj prizor predivni i jutarnje ispijanje, poznate Lutvine kafe pored c čiste i bistre plave vode. Sjedili smo u miru i sa užitkom odmarali svoje ušne školjke uz žubor svježe vode. Dovoljni su nam bili samo naši pogledi da nam bude jasno koliko jedno drugom značimo. Naposljetku smo se zaputili laganim koracima uz plavu vodu iznad koje je se uzdizao stari vezirski grad Travnik. Zagrljeni jedno uz drugo kao dva slavuja na grani smo posmatrali jato riba u bistro plavoj vodi i u ljubavnom zraku oko nas osjetili njenu planinsku svježinu. Kako smo se približavali staroj gradnji bacali smo poglede svojim zaljubljenim očima na pogled Travnika i uživali u trenucima ko što uživamo i u našoj ljubavi. Kada smo došli u stari grad razgledali smo drevne prostorije, minarete i munare koje su se izdizale kao koplja janičara u pohodu. Zadivljena Selma tim trenucima nije toliko imala šta za reći, ali njene oči i vedro lice koje je sijalo više nego danjsko sunce reklo mi je koliko me unjela u svoje meko srce. Sa tom spoznajom od te ljepote i želje prišo sam joj sa zagrljajem i uputio iskrene rječi koje su iz mog srca izletile kao dzule iz turskoga topa VOLIM TE. Ostali smo u vezirskoj tvrđavi da uživamo u toj ljepoti i u pogledu, a onda se zaputili preko starog turskog mosta u niža naselja, ka centru novijem djelu Travnika. Sjeli smo u jedan fini lokal da kahvendišemo a preko puta smo gledali kako se prozima stara sahat kula i munara džamije kao blizanci jedno uz drugo. Nakon predaha smo šetali gradom i uživali u našim iskrenim osjećajima i jačali našu ljubav sve više i više. Pred sumrak smo otišli do poznate šarene džamije i uživali u toj neobičnoj gradnji. Jer je jedina džamija mislim u svjetu gdje je munara postavljena na kontra stranu objekta od drugih džamija. Tu smo takodje uradili nekoliko slika svojih gdje je Selma iz svog srca rekla , -e ti si moj Paša dok sam joj ja odgovorio a ti moja Pašinica.Drugi dan smo poslije Lutvine kahve koju je tako slatko Selma ispijala sa ćejfom i užitkom pored plave vode zaputili u kuću Ive Andrića. Grad Travnik ja napravio jedan tako mali fini muzej u njegovoj rodnoj kući. On je naš Bosansko Hercegovacki nobelovac koji je napisao dosta dobrih knjiga a meni jedna od naj boljih Travnička Hronika. Selma je bila i ostala občarana tom starom vezirskom jezgrom grada Travnika kao sto sam i ja ostao slatko opijen njenom ljubavlju i ljepotom koja zrači iz nje, i upija je moje srce kao papir što upija piščevo mastilo.