LJUBAV JE VECA OD SVIH GRANICA
Balkan je tako velik i prostran kontinenet, sa velikim raznolikim zemljama i klimama. A na tom starom gorstackom kontinentu koji prkosi svim klimama, nalazi se jedna mala, lijepa i prkosna, tako stara, a tako mlada zemlja Bosna. U toj maloj zemlji Bosni su mnogi vladali i bitke vodili , ali ona se je uvijek dizala na svoje noge i davala dom svome narodu. Danas u danasnje vrijeme je sve drugacije od prijasnjih bitaka, jer se vode velike ekonomske bitke u kojim samo padaju ljudi neduzni i njihovi bliznji. Dok se njihove vojskovodje i vodje te male lijepe zemlje slade svojim nepravedno stecenim plijenovima, kao da su lesinari-SUPOVI pa se nekada znaju i izmedju sebe potuci radi plijena.
Zelio sam ne toliko puno da svojom suprugom budem skupa i da zivimo jedan normalan zivot koji smo obadvoje prizeljkivali. Supruga je sama bila na drugoj strani svijeta, tako zvanoj Skandinaviji. Sjedio sam usamljen i ljut na nase vodje u lijepoj Bosni.
Pala je odluka jer me je zelja i ljubav vukla prema svojoj dragoj. Odlucio sam da idem kod svoje drage i da u dalekoj Skandinaviji zapocnemo zajednicki zivot u kojem cemo sve imati koliko se budemo trudili i zeljeli. Dok se u Bosni trudis cijeli zivot, a trud ti uzmu opet neki lesinar-sup, da oni mogu uzivati u tvom trudu, dok sjedis i cudis se sto ti je to trebalo. Dosao je i taj dan da dobijem sta reci nego propusnicu da mogu izaci iz te male tako ljepe, pokradene, ponosne Bosne i Hercegovine.
Jutro ranom zorom ustao sam sa pogledom na izlazak jutarnjeg Sunca iznad Bosne. Sa velikim uzdahom i sa torbama u rukama zaputih se na prevoz za Skandinaviju. Ljut ne na Bosnu ne na narod ne na jutarnje sunce, ulazim u autobus za novi zivot sa svojom voljenom. Ljut sam na samog sebe dok sam slusao petnest godina vjetrove po bosanskim brdima kako kroz krosnje fijuce i dok sam slusao planinske zubore zdravih rjeka Bosanskih, zasto sam slusao i petnest godina svoje vodje mlade prkosne Bosne i njihova suluda obecanja. I dok sam petnaest godina radio na tako divnom bosanskom suncu koje ti svaki djelic koze natopi svojim toplim zrakam, da bi vodjini lauferi taj moj trud koristili i uzivali u njemu u debeloj hladovini. Autobus je bio bas ko Bosna u malom, bilo nas je svih vjerovanja religioznih. Nama to nije bila nikakva prepreka u putu i u zajednickom druzenju jer smo svi mi obicni ljudi koji su se oglusili na vodjine zelje i njihova obecanja. Stigli smo na pristaniste u Banjaluku. To je grad veoma fin, ne sto je moja draga rodom iz tog grada, vec po njegovom mjestu i prostranstvu uz korito rijeke Vrbasa bas je jedinstven grad. Poslije smo nastavili nase putovanje kroz nasu lijepu i malu, a ne i tako malu Bosnu. Stigavsi na prvi granicni izlaz iz Bosne, steglo me je u prsima jako jer Bosna je jedna jedina gledam jos neki tren svoju grudu svoju rodnu drzavu ,svoju koljevku svoju diku kako me ispraca ponosno i stoji cvrsto kao jarbol na postolju. Autobus krece al me srce steze i u venama mi nesto jos jace protece. To je neopisivo sta je to u meni u tom trenu, kao kada majka odbija dojence od prsa. Svjesno je napustam svoju Bosnu i Hercegovinu i teska je srca ostavljam u rukama ekonomskih tajkuna, njihovih laufera … .Idem u bolji zivot sa svojom dragom da u nekom Skandinavskom gradu zivimo i uzivamo u nasoj ljubavi sa nasim srcima i Bosnom u njima .
