Kroz krsne bosanske planine,
Kroz seher gradove i plodna polja,
Smaragdno zelena tece rijeka,
Donosec’ ljudima vremena bolja.
Niz strmi kanjon kad se spusti,
taj ljepotan zelene boje,
mirisom svojim dusu napuni,
ponosno sapcuci ime svoje.
Kud’ on tece ljudi su sretni a o ponosu njihovu,
na daleko se cuje, on je muzika za svaku sevdalinku,
sto s kajakasem u dusi druguje.
A skakacu sa gradskoga mosta,
Uvjek je bio postelja meka,
Ta hladna voda privlaci ljude,
I zadrzava kraj sebe dok jevijeka i covjeka.
Zaljubljeni par sto se kraj rijeke sece,
I sa teferica pjesma sto se cuje,
Blagoslovljeni bivaju u tom trenutku,
Vrbas-rijeka nemirno srce smiruje.
